Ne brini, neću te zaboraviti.. Udišem te i sad!!

Navući ću neki žuti prsluk za spašavanje i uputiti se ovim posniježenim ulicama ne bi li neko povikao upomoć i konačno me malo rastrijeznio.. Može i: "jesi li normalna..", svejedno.. Dani su neumoljivo isti.. poput onog istoročnog kapanja kapljica o oluk poslije kiše.. a to uspavljuje.. poslije određenog vremena i određene doze.. Sad shvatam zašto ljudi umiru.. Trebalo bi da sam zaljubljivija.. ..u ljude, mislim.. Da nisam ovako prokleto zacopana u papire.. i tijela i prirodu.. Mogla bih bez ljudi.. vrlo lako.. čini mi se.. teže bih bez njihovih tijela, istina.. ali već bi ja i to smijenila nekom zelenom stogodišnjom kapsulom iskopanom iz zemlje žutulje.. Sve što kažem bezvezno je trabunjanje.. Istina je da me neće promijeniti ni hiljadu fontova.. .. ni hiljadu frontova.. Uvijek .. i iznova.. svakog proljeća poželim sebi da se opet zaljubim.. u nekog malog, običnog.. s cigarom u ruci.. a da ga ne uspijem odviknuti od te strasti.. Nekog sa čvrstom voljom.. Nekog sa plišanom maramicom u džepu na kojoj će biti izvezeno jednog dana moje prezime.. :) Puštam sve stare ljubavi.. ili iskrenije bi bilo da kažem ljubav.. zajedno sa strahom niz hodnike neke ludnice na planini Parnas.. u staroj Grčkoj.. Neka se zajedno ganjaju u tom Minotaurovom labirintu i neka biraju ko će da bude klupko a ko Tezej.. Otpušteni ste.. A meni dajte proljeće.

Ne možeš vječito igrati na sigurno.. Nečiji prsti su tu da te povuku na te zlosutne razdaljine.. Nečije ruke i nisu tako privržljive. Samo sanjam o savršenstvu... a čemu to vodi.? Nečemu što nikad neću osjetiti.. nikad doživjeti. Raspline se osjećaj i gubljivost kada proformiram taj lik.. od zatvorske žice od ograde, dvosatnog pepela- aura extra, i nekih na ploške isječenih limunova.. Čemu to vodi? Daj mi samo da se pojavi takva osoba.. da je pogledam u oči i kažem joj.. sad sam uredu, sad mogu i obično.. ali.. toga nema ili bar meni ne dolazi.. A tako želim da se pogubim u tom minskom polju.. sa pancirskim prslukom sasvim sigurna da me štiti..

Trebalo bi da je ovo neka vrsta vraćanja.. Iako nikud zapravo nisam otišla.. nit sam imala od čeg i otići.. Nisam ostavila ništa toliko vrijedno.. Stvari su se promijenile.. i vrijeme.. s kojim neumoljivo vodim bitke i dalje.. samo ovaj put.. ja sam se naučila da živim uporedo.. Eto.. to bi trebalo biti za pohvalu..

Život mi prolazi u glupostima.. ali.. Sad kad vrnem sjećanje nazad žalim za svakim momentom koji nisam protraćila na glupost.

Danas sam sretnija no inače, iako me još uvijek nešto guši iznutra. poželim da povratim i izbacim to iz sebe. I nikad nisam bila tugaljiva osoba.. Možda me za to još više i pogađa ova situacija.. Mada i dalje živim, brojim zvijezde, pjevam i ludo se smijem ali kad dođe oblak samoće misli me povedu tamo gdje ne smijem dirati. Tamo gdje je svaka moja riječ suvišna. Voljela bi da udahnem još samo jednom tvoje prisutstvo.. onako kako ga nikad nisam znala udahnuti.

Danas sam nekako dobro.. Iznenađujuće dobro.. Valjda je to zbog vremena. Moram se naviknuti na ovo.. Moram pisati iako mi se sad i neda samo zato da ne bi prekinula ciklus.. da ne bi poslije zaboravila.. da me još uvijek drži.. Obećala sam ti.. ! Kako nas nekad naša sopstvena obećanja mogu zeznuti i proganjati..

I uvijek sam htjela samo pomagati ljudima.. Izaći kao heroj i dobra vila iz svake situacije. Jednom mi je rekao: "Samo ti znaš ubiti anđela u sebi i opet ostati anđeo".. ja sam se smijala.. A šta sam drugo i mogla. Šta drugo i može osoba kojoj život ne znači mnogo.. koja napušta lako izlazi iz veze u vezu nastojeći upoznati svaki mogući osjećaj. Rekli su mi da je život kratak. Da,, sjećam se,, rekli su mi to.. Nisu mi rekli da je za neke ljude kraći a za neke duži.. Rekli su da je to isto.. Da kada umremo svima nam je isto, svima nam je malo. Nisu mi rekli da i na nama ostaje ožiljak prerane smrti nekog nam bliskog.. Nisu.. Da jesu možda sad ne bi bilo ovako.. A možda i bi . Ko zna? Sudbina je kurva.. igra se sa svakim..

Tako se nadam da zbilja postoji nešto u tim međusvjetovima da možeš da me čuješ sada.. Da čuješ da zbilja si ostavio trag na meni i da .. da te volim.. Nikad ti to nisam rekla.. Mislila sam da biće vremena.. Prevarila sam se.. Kako klasično od mene.. Fališ,, nemoguće fališ.

- "Kako si ?"
- "Vidiš..", nasmijala sam se usiljeno.. "..osmijeh je i dalje ostao".. "..bar na slikama", promrmljala sam..
A onda tren ćutanja.. Samo tren a trajao je tolko da sam poželjela da prestane..Toliko misli mi je prošlo glavom.
Vratiti mu se.. Da, možda bi bilo pametno.. ali ja nisam pametna..
- "Zvao sam te".. još jednom su me  njegove plave oči zabljesnule i pokazale mi zašto sam ga voljela.. zašto ga i sada volim..
- "Da, nisam bila tu",, nastojala sam  izbjeći ih.. "Moram da idem sad..".. "zbogom"
- "Znaš trebali bi se naći nekad,, ono neobavezno,, fali mi tvoja blizina.."
- "Ne mislim da je to pametno."
- "Promijenila si se.. nekad nisi razmišljala da li je to što činiš pametno.. Volio sam to.. Volio sam ono dijete u tebi.. "
- "Možda imaš pravo.. Voljela bi sad da se vratim u prošlost i izmijenim taj stav..Uglavnom, možda je ovako lakše.. Mislim, lakše za tebe.. Ja sam davno prebolila.."
- "Zašto onda nećeš da se vidimo nekad dogovoreno.. ne slučajno."
- "Nećemo se naći. Zaboravi to"
- "Dobro. Zapamti uvijek ćeš imati tu rezervnu mogućnost. Ako je budeš htjela."
Požurila sam.. Nisam mogla više tako. Stajati pred njim.. Razgovarati kao da je sve u redu.. a ništa nije u redu.. naprotiv.. sve je grozno, sve je onako kako ne treba biti. Kada mi je vjetar zapuhnuo u lice osjetila sam suze.. na njih sam se tako prokleto navikla da ih više ne raspoznajem.. Sastavni su dio "make up-a". Ali udaljavala sam se od njega.. Od njegovog mirisa koji mi je već napunio nosnice, i njegovog pogleda. Nisam znala gdje sam se uputila a i koga briga.. Važno je da idem u suprotnom smijeru od njega.. a već ću se ja uspjeti izgubiti.. Uvijek se izgubim. I da, on je bio moja druga polovica tako dugo da još uvijek nisu zarasle pukotine kad smo se razdvojili.. On je bio moj vlak sreće, cesta koja vodi ka svjetlu.. ali opet,, ja sam se izgubila..